NIXONOVO DOBA
Nakon kraja Johnsonovog mandata, za predsjednika je izabran Richard Nixon. Nixon je uz mnoge svoje savjetnike vjerovao kako je proturatni pokret negativan utjecaj jer je produživao rat. Nije dugo trebalo da Amerikanci shvate kako se tijek rata ne mijenja, unatoč Nixonovim obećanjima kako će rat završiti. Proturatni kritičari spremali su novu kampanju peticija i prosvjeda. Javnost, vođena snažnom željom da se rat završi zahtijevala je brže povlačenje snaga iz Vijetnama nego je to Nixon očekivao.
U svibnju 1970. Nixon je pokušao kupiti vrijeme napadom na Kambodžu. Na njegovu nesreću taj je postupak izazvao niz žestokih proturatnih prosvjeda diljem nacije. Četvrtog svibnja 1970. prosvjedi su tragično završili kada su pripadnici Nacionalne garde ubili četvero studenata sudionika prosvjeda na Sveučilištu Kent u Ohiju. Između četvrtog i osmog svibnja, na kampusima se održavalo u prosjeku stotinu prosvjeda, 350 štrajkova, 536 prekida rada sveučilišta i 73 prijave nasilnih prosvjeda na dan. Do dvanaestog svibnja, samo osam dana nakon tragedije na Sveučilištu Kent, preko 150 sveučilišta je bilo u štrajku.
Reakcija na invaziju Kambodže i krizu na Sveučilištu Kent bili su previše za predsjednika Nixona. Petnaestog prosinca objavio je namjeru povlačenja pedeset tisuća vojnika iz Vijetnama do 1970.
Zatvaranjem mnogih sveučlišta, Amerikanci su svjedočili dramatičnom padu proturatne aktivnosti. Prosvjedi na kampusima i skupovi “golubica” su opali nakon proljeća 1970., kao i broj prosvjednika. Općenito, pokret je gubio zamah i Nixon je postupno povratio popularnost.
Utjecaj pokreta na rat
Iako su mnogi vjerovali da je pokret doprinjeo kraju rata tako što je vršio izravan pritisak na Johnsona i Nixona, možda je značajniji bio neizrvani pritisak koji je pokret vršio. Jasno je da je kritika Vijetnamskog rata koju je pokrenuo Proturatni pokret imala značajan utjecaj na povlačenje Amerike iz Vijetnama.
Kroz stalne sukobe i prosvjede, proturatni aktivisti, mediji i studenti su uspjeli okrenuti javnost protiv rata i ljudi u Washingtonu koji su upravljali njime. Pokret je utjecao čak i na najviše razine vlade i medija, vršeći pritisak na vladine dužnosnike da prekinu rat kako bi zadovoljili ljutitu američku javnost.
|
